Stari grad Novigrad na Dobri
U bajkovitom krajoliku šumovitih i zelenih brežuljaka novigradskoga kraja iznad rijeke Dobre danas su ruševine nekada značajnog starog grada Novigrada. Pored grada vodi stara Karolinska cesta i dalje preko rijeke Dobre i kamenog mosta građenog početkom 18. stoljeća zajedno s Karolinom (1726-1730.g.) S druge strane rijeke Dobre nalazi se staro Crkveno selo (danas Novigrad) sa župnom crkvorn Uznesenja Marijinog, starom školom i općinom, što govori o adrninistrativnoj važnosti Novigrada u prošlim vremenima. Povijest je na ovorn prostoru ispisala mnoge stranice od srednjeg vijeka sve do danas, a posljedice se još uvijek osjećaju. Ne znamo kada je grad dobio današnje ime, ali je znano daje nastajao brojnim dogradnjama kroz duži vremenski period, od obrambenog burga do raskošnog dvorca. Područje Novigrada spominje se već u 13. st. pod imanom Dobra, a vjerojatno je tu postojala i starohrvatska dobranska župa.
Najznačajnije razdoblje Novigrada vezano je uz knezove Krčke Frankopane, ali se pouzdano ne zna kada su došli u posjed grada (14. st.?). U njihovu je vlasništvu sve do njihove propasti u “Zrinsko-frankopanskoj uroti” 1671.g. protiv politike habsburškog dvora. Grad je tada opljačkan i porobljen od baruna Sauera karlovačke krajške vojske, koju vodi general J. Herbstein. Grad postaje vlasništvo generala Herbsteina do 1689. godine, zatim malteškog reda do 1746. godine, baruna S. Patačića i njegovih potomaka do 1809. godine, kada u Hrvatsku dolaze Francuzi. Tada ga kupuje francuski major Mirko pl. Haraminčić, a poslije njega hrvatski zemaljski erar, te karlovački veleposjednik Turk koji ga obnavlja krajem 19. st. Od 1919.g. grad je u vlasništvu. baruna Zdenka Turkovića, a od 1939.g. u vlasnštvu Banovine Hrvatske. U vrijeme 2. svjetskog rata, 4. siječnja 1944.g. grad je spaljen i od tada ubrzano propada. No, u vrijeme Frankopana bio je to prostrani romaniči burg, u pravom smislu frankopanski grad koji odiše jednostavnošću i kubičkom zatvorenošću, bez razigranih masa kao što je to slučaj s gradovima srednjeeuropskog područja tog vremena.
Tlocrtna osnova mu je izduženi peterokut nejednakih stranica sa šiljastim vrhom prema sjeveroistoku. U svim vrhovima su kule četiri približno polukružne i manjih dimenzija, a peta na najstrmijoj litici je najveća, u tlocrtu čini potpuni krug izvana, a iznutra četverokut s dva metra debelim zidovima i svodovima na jedra. Možda je ona prva gradnja, a u njoj se prepoznaje romanikka branič kula. Kada se u 15. stoljeć uveća pozornost poklanja udobnosti stanovanja prosiruju se stambeni prostori, gradi stubište, drvene galerije, kapelica na katu zapadne kule i uređuje dvorište s bunarom, burg postaje renesansni dvorac. No, zbog prodora Turaka u 15. i 16.st. grad i dalje zadržava i svoju obrambenu funkciju. Glavni i jedini ulaz u grad je na južnom zidu s preklopnim ulaznim mostom, a kasnije podzidanom rampom. Glavni portal je bio iz klesanog neprofiliranog kamena. Iznad ulaza je grofica Patačić 1783.g. postavila ploču s natpisom na njemačkom jeziku u čast boravka cara Josipa II. u Novigradu. Ploča je nestala u 2. svjetskom ratu, a uklonjeni su i dijelovi portala. Grad je građen od kamena lomljenjaka i morta, a u unutrašnjoj strukturi mješavinom kamena i opeke.
Od 2. svjetskog rata grad sustavno propada, odvozi se vrijedna kamena građa, a grad zarasta u korov, čime se gubi njegova dominantna pozicija u prostoru. 1969. godine RegionaIni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Zagreba donosi rješenje za upis staroga grada Novigrada u Registar nepokretnih spomenika kulture pod brojem i 68. S uspostavom nove hrvatske vlasti i države 90 ih godina javljaju se inicijative za obnovu ruševina, ali tek 1999.g. na inicijativu Društva prijatelja Novigrada na Dobri “Frankopan” i sredstvima Ministarstva kulture te stručnim nadzorom Konzervatorskog odjela u Karlovcu započinje raščišćavanje ruševina i građevinska sanacija južne lijeve kule. Namjera je da se sustavnim radom očuva barem postojeće stanje, konzerviraju i rekonstruiraju najvredniji dijelovi grada, te omogući pristup i razgIedavanje u turističke svrhe. Danas je južna kula u potpunosti rekonstruirana te je na njoj izgrađen vidikovac, a na ostalim djelovima starog grada nastavljena je rekonstrukcija.
Most na Dobri
Novigradski most na Dobri jedan je od najstarijih riječnih mostova u Hrvatskoj. Nezna se točno kad je sagrađen ovakav kakav i danas služi prometu, ali kao most preko rijeke Dobre pod novigradskim kaštelom na kojem se plaća cestarina spominje se već u popisu dobara Stjepana Frankopana Ozaljskog 1558.godine. Zbog mostarine novigradske na mostu preko Dobre piše i Vuk Frankopan vojvodi Miki Klasniću 1560.godine: “Mostovinske pineze i dohodčine da mi spravno drži, ar je hočemo o božiću od njega uzeti”. Preko toga je mosta prolazila i stara dionica karolinške ceste građena u prvim desetljećima 18.stoljeća. Na jednom planu iz druge polovice 18.stoljeća također se vidi ovaj most na Dobri pod Novigradom. Dakle most na Dobri u prometu je već puna četri stoljća, no sigurno je da nije jednako izgledao od samog početka. Nekakav je most preko dobre morao postojati i u srednjem vijeku za cestu koja je iz Jarčeg polja vodila preko rijeke Dobre do starog plemenskog kastruma Dobre i povezivala ovaj utvrđeni grad preko Švarče s gradom Steničnjakom.
Sadašnji je izgled most na Dobri pod Novigradom najvjerovatnije dobio u vrijeme izgradnje Karolinške ceste. Izvješće iz 1736. koje govori o još nekim poslovima na tom dijelu ceste govori da za izgradnju mosta na Dobri nisu predviđena novčana sredstva u troškovniku za njezinu gradnju pa bi se za gradnju tog mosta trebao pobrinuti tamošnji vlasnik feudalnog posjeda. Most ima deset otvora od kojih je osam zidano u polukružnom obliku dok su ona dva na desnoj strani zidana segmentnim nadvojima. Idući od lijeve prema desnoj obali, drugi i treći otvor su bili u drugom svjetskom ratu porušeni te obnovljeni armiranim betonom. Veličina presvođenih otvora iznosi između 488 i 490 cm. Niveleta mosta je u usponu, polako se diže prema sredini. Ukupna dužina mosta iznosi 122 metra. Most premošćuje rijeku Dobru gotovo pod pravim kutom i ima dva izrazito uočljiva dijela. Osnovna dužina ima osam otvora za prolaz vode i prilaz mostu s lijeve strane. Korisna širina mosta iznosi 415 cm. Svodnu polukružnu konstrukciju mosta nose čvrsto, masivno i vrlo kvalitetno zidani piloni. I ograda je mosta masivna, građena od kamena debljine 50 i visine 60-75 cm. Most na rijeci Dobri pod gradom Novigradom velika je monumentalna građevina. Tasj je most jedan od najvrednijih spomenika graditeljstva stare hrvatske mostogradnje.
Župna crkva u Novigradu na Dobri
Župa i župna crkva današnjeg Novigrada na Dobri spadaju u broj najstarijih župa i crkava ovog dijela Hrvatske. Spominje ih popis župa Zagrebačke biskupije 1334.godine kao župu i crkvu Blažene Djevice Marije od Dobre, a isto tako i popis župa i crkava 1501.godine. Crkva je građena prvotno u gotičkom slogu.
Prvi opis kanonskih vizitacija u 17.stoljeću (1668.g.) spominje njezino oslikano gotičko svetište. To je gotičko poligonalno svetište crkve sačuvano i nakon dogradnje novog, produženog broda i barokizacije u 18.stoljeću.
Svetište je presvođeno križnim svodom koji nose svodna rebra podržana od sedam konzola (umjesto osam), od kojih su tri geometrijskog oblika, a četri predstavljaju rustično klesane kamene ljudske glavice.
Barokna lađa crkve dograđena je 1781.godine zidana je na tri jarma svođena češkim svodovima. Pjevalište nose četvrtasti rustično zidani kameni stupovi, a oratorij ima neke klasicističke detalje – polustup sa stiliziranim jonskim kapitelom.
Crkva je 1882.godine za patronata Ladislava Pejačevića bila popločena masivnim tamnosivim kamenim pločama, koje su i danas na svojem mjestu. Vanjština je crkve jednako uređena u duhu historicizma u obnovi 19.stoljeća.
Tada joj je pred pročeljem dograđen i zvonik a zidovi su ožbukani u istoj stilskoj dekoraciji. U toj su obnovi bili porušeni vanjski gotički potpornjaci svetišta, sačuvani danas samo u tragovima.
Freska gotičkog svetišta crkve otkrivena je tek nedavno u konzervatorskim istraživanjima i ta je posao još uvijek u tijeku.
Oslikani gotički svod, prema stanju dosadašnjih istraživanja, čini se, otkriva nam cijelu jednu komoziciju nebeskog orkestra anđela koji svojim glazbalima slave krunidbu Blažene Djevice Marije od Presvetog Trojstva.
Crkva Blažene Djevice Marije u Novigradu na Dobri spada među najznačajnije spomenike ovog djela Hrvatske.
Danas se također istražuje i konzervira upravo njezin najstariji i najvredniji dio, njezino gotičko svetište.
Kurija Vukasović
Imanje u Modrušpotoku spominje se još u 16.stoljeću, kada je Stjepan Frankopan dozvolio upravu Jurju, Krsti i Nikoli Zrinskom nad posjedima i kmetskim selima u Modrušpotoku. Kuriju-dvorac u Modrušpotoku početkom 19. stoljeća, kao senjski plemić i general austro-ugarske vojske, izgradio je barun Filip Vukasović. Široj javnosti poznatiji kao graditelj ceste Lujzijane od Rijeke preko Netretića do Karlovca. Nakon pogibije generala Vukasovića kod Wagrama 1809. godine, vlastelisnski dvorac s pripadajućim objektima otkupljuje dioničko društvo “Lujzinska cesta” za potrebe svog ravnateljstva. Isti posjeduje sve do 1873. godine, kada ga otkupi posljednji vlasnik plemenitaš Matija Sladović. Kratko vrijeme posjednik mu je bio i poznati violinist Zlatko Baloković. Danas je dvorac Vukasović proglašen kulturno-povijesnim spomenikom kojeg je tvrtka Metaxa-Medical iz Netretića uredila za dom za starije osobe višeg standarda. U prekrasnoj čistoj prirodi, smješten u stoljetne crnogorične parkove, dvorac kao dom za starije osobe pruža komforan smještaj pokretnim i nepokretnim osobama. Dom uz 24-satnu skrb pruža i stručnu zdrastvenu njegu, poglavito nepokretnim osobama. Ekološki zdrava hrana dodatni je faktor koji daje potpuni ugođaj našim korisnicima (pacijentima).
